M 58

06.03.2007., utorak

Pa ovo još radi !!!!!!!!

- 22:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #

04.12.2006., ponedjeljak

Raspoloženje

Danas sam od jutra za divno čudo bio dobro raspoložen i onda par loših poslovnih vjesti i sve su mi lađe potonule , onda sam na radiu čuo jednu staru omiljenu pjesmu i počeo pjevuckat (valjda me niko nije čuo) i sam sebi nisam mogao vjerovati da mi se opet popravilo raspoloženje . Bit će da sam prolupao do kraja . kako se to kod vas odvija šta vas najlakše i najbrže oraspoloži?

- 14:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #

21.11.2006., utorak

Medveđi geni

- 11:32 - Komentari (3) - Isprintaj - #

15.11.2006., srijeda

E da vidimo ko me se još sjeća

- 22:43 - Komentari (3) - Isprintaj - #

06.10.2006., petak

ZRELA ŽENA

- 23:38 - Komentari (3) - Isprintaj - #

27.09.2006., srijeda

bez naslova

Bez naslova , veze i razloga tek onako da napišem nešta . Još sam tu ,opet se patim nekom dijetom ,posao mi ne ide otpustio sam jednog od 4 radnika al se izgleda zbog tog više žderm ja nego on, sav sam neki ružan-tužan i pun crnih misli al tješi me ona ciganska da poslije ružnog vremena uvijek dolazi ljepo pa mi preostaje da se nadam. pozdrav svima koji zalutaju u ovaj moj kutak i naravno poljubac ženskom dijelu posjetitelja

- 22:40 - Komentari (4) - Isprintaj - #

15.09.2006., petak

OVO SAM PRIMIO NA E MAIL

Toliko mi se svidio ovaj tekst da sam požurio podjelit ga svama nadam se da će vama biti bar u pol zanimljiv kao meni !!! Za svu djecu koja su rodjena i prezivjela 1950-te, 60-te & 70-te !! Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetis U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od domasaja djece" na bocicama sa lijekovima, vratima i ormarima. Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e i pisali se u krevet. Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama. Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta a ne iz flasica kupljenih u supermarketu. Dijelili smo flasicu Kole sa nasim prijateljima i NIKO nije umro zbog toga Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole koje su i tada bile pune secera ali nismo bili debeli zato sto smo smo se STALNO IGRALI VANI Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svijetla na ulici, skrivača, planova, klisa, pikulanja, partizana i nijemaca, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog sto je samo djecja masta bila u stanju smisliti, Nerijetko, niko nije mogao da nas nadje po cijeli dan. I nikad nije bilo problema... Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naucili smo kako da rijesimo problem Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme sa koncentracijom u skoli. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmjerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole. Nama nisu prodavali drogu ispred skole... Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva), nismo imali video rekordere, surround sound, celularne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms....... MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO ISLI VAN DRUZITI SE S NJIMA ! Padali smo sa drveca, znali se posijeci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga Igrali smo se sa lukovima i strelama, pravili katapulte i bacali petarde za Novu Godinu i sve smo to prezivjeli bez posljedica! Isli smo biciklom ili pjeske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno! Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su cesto stroziji nego sam zakon! Poslednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti covjecanstva Nase generacije su proizvele najbolje izumitelje i naucnike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greske, uspjeh i odgovornost. I naucili smo da zivimo s tim ! I ti pripadas toj generaciji? CESTITAM! MOZDA CES ZELJETI DA PODIJELIS OVO SA OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO STO SU ADVOKATI, DRZAVE I VLADE POCELI ODREDJIVATI KAKO TREBA ZIVJETI ! Mozda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vasoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali Da bi ste lakse citali, ovaj mail je napisan VELIKIM SLOVIMA !! Pozdrav generaciji. ZIVJELI !!!

- 23:30 - Komentari (4) - Isprintaj - #

01.09.2006., petak

Mrtvi

Maloprije sam na TV gledao film kako klinac dolazi na grob svog oca kojeg je pojeo morski pas. Postoje li stvarno osim na filmu grobovi za ljude koji su stradali na takav ili sličan način da od njih nije ostalo ništa , Znam da je pitanje malo čudno al jeste li ikad razmišljali o tom

- 23:16 - Komentari (5) - Isprintaj - #

28.08.2006., ponedjeljak

SVE JE TO BOŽJA VOLJA ILI...

Jedni me uvjeravaju da sve što se dešava određuje bog, pa zašto nam se onda dešavaju ružne stvri Drugi za sve krive politiku i političare, pa zašto onda uvjek glasuju za iste treči kukakaju da nemaju sreće u životu, pa kako to da su zdravi , siti, obučeni Neki pak kažu kako se ubijaju i trude da nešto postignu u životu al nejde , naravno takva razmišljanja najčešće filozofski potkrepljuju za stolom u kafiću u radno vrijeme (pa imaju i oni pravo na gablec) istini za volju ja od toga ništa ne razumijem ko je kriv , dal nam stvarno svima loše ide ili nam je prešlo u naviku da kukamo pa svako ima neki svoj zaštitni slogan. Kad malo razmislim dobro je kad čovjek ima svojih problema (al ne velikih ) pa ne stigne razmišljati previše o takvim stvarima tko zna do kakvih bi još zaključaka mogao doč. Pozdrav svima i naravno poljubac ženskom dijelu blogerskog svijeta.

- 23:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #

20.08.2006., nedjelja

Prošao godišnji

daaa, daa, prošao godišnji a ja se uljenio pa nikako da napišem poneki post i konačno evo me da ne zaboravim kako se to radi. Godišnji odmor ko i svaki drugi ustaljeno prvo dugo spavanje pa kava i Jeger na terasi vikendice pa kupanje po najjačem suncu od 11 do 13 kad nema gužve i razmažene dječurlije na plaži , pa na ručak u vikendicu pa spavanac i poneko odrađivanje bračnih obveza (sreća pa imamo klimu)pa opet na plažu pa redovno plivanje 1h u komadu nekad i duže pa na večeru , pa malo šetnja pa tv ili knjiga (anđeli i demoni) pa spavanje PA SUTRA SVE ISPOČETKA I TAKO 17 DANA . Uz iznimke kad smo malo obilazili okolicu jedan dan u Split uglavnom više kao šoping tura za kćer i suprugu , one su kupovale na rasprodaji u teranovi a ja pio kavu na terasi kafića i gledao prolaznice. S jedne strane gledano prava dosada al sam se bar dobro odmorio , par dana sam nešto radio po vikendici al to više iz razonode.Onda sam došo doma pa smo feštali 5 dana bili su dani grada pa je svakoveće bila glazba i pivo je teklo potocima . I da odgovorim Katridi upropastio sam trud oko dijete za mjesec dana vratio sam 3 kg Kad smo već kod mora i plaža kako vi gledate na ove mlade suprotnog spola ja taman is fokusiram neku dvadesetogodišnjakinju zamamnih oblina i onda mi sine u glavi PA TA BI TI MOGLA BITI KĆER bgme đaba sam ostario nisam se opametio no da ne davim pozdrav svima i puse ženskom djelu čitateljstva

- 23:18 - Komentari (5) - Isprintaj - #